Buka, tutnjava, plač.
Domovina je u sivo ovijena.
gdje svaku sekundu život je cijena.
S oružjem u ruci mladići bez brade
brane nas dok smrt ih krade.
Tutnjava, plač.
Dijete se u majčinskim rukama krije,
misleći da je sve ružan san.
Nadajući se da očevo mu srce bije.
On bori se da osvane mu drugi dan.
Plač.
Grleć’ majka kamen, ‘mjesto sina svoga,
krunicom u ruci moli dragog Boga:
Čuvaj mi sina u svojoj dvori
zbog kog hrvatska zastava vijori.